Ovo jelo sam spremala za svoju poslednju knjigu “Posna hrono kuhinja” .
Kuva i piše:
Ana Ćubela
Da li volite ljuto? Ja obožavam, i to sve vrste ljutog, od blagog do paklenog. Ovog jutra sam koristila harisu, koja nije mnogo ljuta ali ima svoj specifičan ukus.
Harisa je arapska ljutenica, pravi se od paprika, nešto slično kao naša zimnica, s tim što ona dolazi u obliku paste. Sada može da se kupi kod nas u većim marketima. Iskoristila sam je za tople sendviče. Ono kad ne znate šta ćete sa hlebom od pre tri dana.
Isekla sam ga na tanke kriške, ponosna sam što svi moji hlebovi mogu tako da se seku, namazala puterom, malo posolila, a zatim namackala harisom. Preko nje sam stavila iscepkanu Carnex-ovu stišnjenu šunku, a zatim rukama otkidala parčiće sveže mocarele i samo pobacala odozgo.
Sve sam malo “posolila” oreganom i stavila na pek papir, a zatim u zagrejanu rernu na 10 minuta.
I doručak gotov.
Prijatno!
Topli sendvici iz rerne su nesto sto volim jos od ranog detinjstva. Vrlo brza i laka priprema a opet dobiju taj neki specificni ukus nakon pecenja, koji jednostavno nemaju kada su svezi. I naravno – cak i ultra bajati hleb je dobar kad se malo zapece. Jos ako je ljuuuut.
Sto se ljutine tice, postoje dve vrste ljutine:
1) Ona koja ide direktno u sinuse (slacica, senf, ren…)
2) Ona koja pece usnu duplju i zeludac.
Ja preferiram ovu drugu. A dorucak nije dorucak ako bar malo ne zarezni.
Ova harisa nije toliko ljuta, ali ima fin ukus. U odnosu na neke naše ljutenice, ovo je mala beba 🙂