Jedna veoma neobična pita
Kuva i piše:
Ana Ćubela
Ne stižem da odem do prodavnice ili pijace cele nedelje. Prvih dana se jelo ono što je ostalo od slave, a sada se već snalazim kako znam i umem. Brašna na izmaku, samo još dva jaja u frižideru… barem ajvar i masline uvek imam.
Pa sam ovog jutra opet malo eksperimentisala.
Uzela sam činiju i razbila jaje, dodala malo kisele vode (manje od decilitar) i umutila sve zajedno. Onda sam uzela mekinje, jedino što nisam mnogo trošila. Stavila sam 3 kašike mekinja i dve kašike heljdinog brašna. Onda sam dodala poslednju kašiku sitnog sira. Ako ste na početku hrono ishrane preskočite sir. On u kombinaciji sa jajima predstavlja težu kombinaciju, a njih treba izbegavati na samom početku.
Sve sam umešala i dobila gustu i lepljivu smesu. Gušću nego za klasične palačinke. Dodala sam pola kašičice praška za pecivo i malo morske soli. I jednu veliku kašiku maslinovog ulja.
Opet sam promešala i kutlačom sipala u zagrejani tiganj za palačinke. Nisam se trudila da pokrijem celo dno. Sipala sam po pola kutlače i pustila smesu da se sama razlije.
Pecite jednu i drugu stranu oko minut.
Dobićete čvršće palačinke nego klasične. Uz njih sam jela ajvar, jelte, masline i malo goveđe pršute koju sam otela tetki.
Eto, doručak može i tako.
Prijatno!