Kuva i piše: Ana Ćubela Da mi je neko …
Piše i kuva:
Ana Ćubela
Volim kuvano, sirovo, pečeno, a ponekad i najgoru hard core varijantu – prženo u tiganju. Nikad u dubokom ulju, ali s vremena na vreme volim da pojedem nešto kao da ću ići u polje na celodnevno okopavanje.
I volim kada sve mogu da odradim u jednom tiganju. Ovaj na slici nije moj, tetkin je. Ne znam koliko ga je tačno platila, ali znam da sam je pitala “A da li sprema po kući?”.
Ona i mama su jedan da otišle da se časte novim posuđem i, naravno, uzele najskuplje što su našle. Mislim da su njih dve san svake prodavačice.
Al` je tiganj stvarno prva liga. Veliki je i svašta zajedno može u njemu da se sprema. Težak, sa duplim dnom. I onda ga povremeno ukradem. Još mi odzvanja u ušima “Ako ga budeš izgrebala, kupićeš novi, da znaš”. Voli mene tetka, ali voli i da se viče na mene kad god ima priliku.
Elem, ovog jutra doručak koji diže iz mrtvih: paprike, lukac, jaja i dimljeni vrat. Sve se pržilo u tom velikom tiganju. Stavila sam kašičicu masti, ubacila paprike i luk, malo promešala i skolinila ih sa strane. Zatim sam ubacila jaja. U stvari, ubacila sam jedno veliko jaje, ali su u njemu bila dva žumanca, pa sam se neplanirano dodatno častila 😉 . Spustila sam dva komada dimljenog vrata. Koristila sam Carnex-ov i odličan je za prženje. Dobar je on i da se jede suv, u sendviču, ali je za ovo dušu dao. Sav je prošaran tankom masnoćom. Ako samo njega pečete, ne morate da dodajete bilo kakvu masnoću. Samo ga pustite da se malo zareši.
Uz doručak je išao domaći hleb.
Savršeno. Što bi naše bake rekle, sad bih i konju mogla rep da počupam. 😀