Kuva i piše: Ana Ćubela Reč dijeta verovatno je jedan …
Kuva i piše:
Milena Milićević
Slatkiši su moj porok. Ova rečenica je svojstvena većini ljudi, ali ako se, prema priči moje mame, prisetim detinjstva i odrastanja, za mene je čudna, jer Mileni detetu nije bilo moguće prošvercovati ni zrnce šećera, ni kap meda ili bilo čega što ima slatku notu. A pokloni u vidu čokolada, keksića i slatkih đakonija završavali su kao poklon nekom drugom 🙂 .
Poručite knjigu “Posna hrono kuhinja”: Ideje za post, za vegeterijance, za one koji uz meso žele i nove ukuse
Onda se desila kataklizma, pokazaće moj sadašnji život. Kada je Milena odrasla, počela da vapi za slatkišima i da dobija panične napade ako joj se jede nešto slatko, a toga nema….. Verujte, bilo je nekada veoma napeto.
Šećer kao droga
Moji prijatelji kažu da sam disciplinovana, što ja baš ne mogu uvek da potvrdim, ali trudim se da taj moj porok svedem na razumnu meru ili svoje želje zadovoljim nečim što je zdravo, a dovoljno ukusno da moj organizam prevari.
Znate i sami da je naučno dokazano, da su šećeri droga, i da dokle god ih unosite u organizam, imate potrebu za još većom količinom. Tako da dolazimo do zaključka, da ih treba izbaciti, jer nikakvu korist nam ne donose, sem trenutnog zadovoljenja čula. Kako se ceo život bavim nekim sportom, a poslednjih godina redvnono vežbam, čudilo me zašto na nekim delovima imam malo celulita i zašto mi se na stomaku i bokovima pojavljuje onaj čuveni mekani pojaščić. Nema drugog objašnjenja – šećer.
Svojevremeno sam svoju, gore pomenutu disciplinovanost ispitala time što sam rešila da svaki oblik šećera, čak i voćnog, totalno izbacim, ispitujući naučnu teroiju. Nema šećera u organizmu, nema zavisnosti i potrebe za istim.
Verujte, TAČNA JE.
Prva kriza je bila neverovatna
Kažu da apstinentska kriza traje dve nedelje, posle mesec dana isčistili ste se i vaš mozak, ne vapi za tim slatkim „otrovom“. Kriza prvih 10 dana bila je neviđena, onda je polako počela da bledi, da bi posle mesec dana izčezla. Test je da pored slatkiša prolazite najnormalnije, bez kočnica i bez ustezanja. U mojoj kući uvek ima nečeg slatkog, a ja nisam pomišljala da to i pojedem.
Moj test je potrajao mnogo duže od tih mesec dana, i osećala sam se super jer nije bilo potrebe da jedem slatko, samim tim vam je i psiha opuštenija, jer se ne ustežete, već jednostavno nemate potrebu. Povremeno sam osećala u ustima potrebu za nečim konkretnim, tačno sam znala da prepoznam šta mi se jede i osetim tu aromu, ali je isti osećaj brzo prolazio. A onda…. Onda sam pojela svoj prvi slatkiš posle više meseci.
Da li želite da dobijate notifikacije sa bloga “Hrono kuhinja”?
Ja sam potvrda da se svaka zavisnost može pobediti ili zabašuriti. Naravno da treba jesti ono što volite, ali ponekada se sve pretvara u preterivanje i nanošenje štete organizmu. Zato sam pribegla onoj teoriji – eksperimentiši, muljaj, isprobavaj, napravi nešto što ćete zadovoljiti a neće naštetiti. Tako smo i došli do ovih zdravih slatkiša…. Ništa što već nije viđeno, ali eksperimentisanje sa ukusima prave razlike.
Kafeni slatkiš
Potrebno vam je:
- Dve šake suvih šljiva
- Dve šake pečenih, mlevenih badema
- Kora i sok od jedne pomorandže
- 1 dcl instant kafe ( ja sam kašičicu nes kafe razmućkala sa vrelom vodom)
- Dve kašike kakaa
Bademe pecite u rerni desetak minuta na 150 stepeni. Sameljite ih i izblendirajte sa šljivama, korom i sokom od jedne pomorandže, kakaom, kafom. Ovu masu blendirajte do gustine od koje možete praviti neke oblike: kuglice, kockice, salamu koju ćete seći na kriške….
Ako je potrebno dodajte još vrele vode, ako bude pregusto. Možete čak i da ga držite u tegli i uzimate kašikom. Ako se odlučite za bilo koje oblike, uvaljajte u kako prah ili rendanu crnu čokoladu ili izbegnite bilo šta.
Urma rum slatkiš
Potrebno vam je:
- Dve šake urmi
- Šaka grožđica
- Dve šake prepečenih i samlevenih oraha
- Kora i sok od jednog limuna
- Kašičica tahinija (može i bez)
- Kašičica cimeta
- Nekoliko kapi esencije ruma ( koliko volite)
Orahe prepecite desetak minuta na 150 stepeni pa ih sameljite. Urme potopite na dvadesetak minuta u vrelu vodu, možete i grožđice zajedno. Očistite ih od koštica, ako treba, izmešajte sa orasima, korom i sokom od jednog limuna, tahinijem i rumom. Blendirajte do željene gustine i pravite oblike koje želite: kuglice, kockice, trouglice ili ostavite tako u teglu i uzimajte kašičicom. Ja sam stavila u činiju, u kojoj je plastična folija, napravila pravougaonik i kasnije ga sekla na kocke. Zatim sam ih uvaljala sam u kokos mrvice.
Malo truda za vesele i ukusne arome. Nije konkretan kolač, ali interesantan slatkiš. Svakako, i ako konzumirate ovako nešto, vodite računa o količinama. Kafa i poneki slatkiš čine dan, trenutak daleko čarobnijim.
Uživajte!
Draga Milena,
hvala puno za ovoj post, a posebno hvala Ani koja ga je objavila.
Post je kao da sam ga ja pisala, od malena do sada – sve. Već neko vreme razmišljam o tome da u potpunosti izbacim šećer, tako da mi je ovaj tekst došao u najboljem trenutku!
Volela bih da znam kako si izdržavala krizu, i koji je bio prvi slatkiš koji si pojela posle tih meseci. I poslednje, da li posle toga nastavila da jedeš voće?
Hvala puno i pozdrav!
Draga Sanja, najednostavnije receno, snaga volje i pomalo inat. Kada kazete sebi da nije neki secer jaci od vas, sve je lakse, znaci ugao gledanja. Shvatila sam da telesne potrebe diktira moj mozak. A njime upravljam ja ? Elem, kao sto sam rekla, prvih 10 dana do dve nedelje je kriticno, jede vam se slatko, meni su krize il sad il nikad…ali kao inadzija prema sebi, svaki put kazem eee neces! Posle dve nedelje sve ide lakse, droga zvana secer je vec polako iscezla iz organizma, samim tim nema velikih kriza, a uz to mate cilj, a meni je bio mesec dana bez slatkisa. A prvi slatkis sam pojela posle par meseci, ne secam se sta je bilo iskreno. Ali posle ovakvog iskustva, svaki put je bilo lakse da stvar drzim pod kontrolom. Voce sam nastavila da jedem u vreme uzine, kao i zdrave slatkise
Draga Milena,
hvala puno na odgovoru. Imam još neka pitanja – da li su se desile promene u cm i izgledu kože? I da li sada pojedeš neki nezdravi slatkiš? Ova tema me veoma zanima, pa me tvoj tekst i iskustvo veoma inspirišu 🙂