Ovo nisu mala crna ili crvena zrnca od ribe, ne znam ko je prvi ovaj namaz ovako nazvao, ali je božanstven
Mislim da nema kuće u kojoj se nekada nisu spremala jaja u hlebu.
Kod nas je za taj specijalni zadatak uvek bio zadužen tata. Sećam se da je pravio dve varijante, sa celim jajetom, i sa umućenim. U oba slučaja bi uzimao onaj “pravi” hleb sa tvrdom koricom, sekao debele parčadi, od jedne vekne otprilike tri, dubio hleb, a onda ga mazao kajmakom, pre nego što bi ga napunio ponovo.
I sad mi pođe voda na usta kad pomislim na to.
Ja sam ovog puta odlučila da iskoristim brze lepinje za to, jer ovi naši hlebovi nisu baš najpogodniji za to. Mogu da se naprave tako, ali ovo prosto nije bilo planirano.
Lepinje sam tako napravila da idu što više u vis (dok vadite testo kašikom, gledajte da se ne razliva u plehu), pažljivo odsekla vrh a onda ih izdubila. Namazala sam ih puterom sa mirođijom, ubacila jaje, posolila i vratila u rernu. Vi možete dodati još začina ako volite.
Naravno, i u hrono jaja mogu da se jedu sa kajmakom, samo gledajte da izađete iz restrikcije.
Temperatura u rerni ne bi trebalo da bude previsoka da bi jaja ostala rovita.