Kuva i piše: Ana Ćubela Ako ustanem kasnije, pa …
Kuva i piše:
Ana Ćubela
Uskrs se približava pa na pijaci svašta može da se nađe. Ja sam juče, između ostalog, upecala jedno guščije jaje. Nikad ga ranije nisam jela, pa sam odlučila da je vreme da ga probam.
Jutros sam ga izvadila iz frižidera i ostavila da se malo zagreje na sobnoj temperaturi. Izvadila sam najveći tiganj, zagrejala ga i onda stavila dve kašičice svinjske masti. Kada se mast rastopila, razbila sam jaje i – razočarala se! Očekivala sam da ću dobiti ogromno jaje na oko. A dobila sa gigantsko žumance i jedva nešto malo čudnog belanceta. Ne znam da li je tako sa svakim guščijim jajetom ili je samo ovo moje podbacilo.
Iako volim rovita jaja, ovo sam duže pekla. Setila sam se da pačija jaja treba duže kuvati od kokošijih da bi se ubile bakterije, ali nisam mogla da se setim šta kažu za guščija. A što je sigurno, sigurno je.
Nutritivno se ne razlikuju mnogo od kokošijih, ali su dosta veća.
Kada sam dobro ispekla žumance i spalila ono malo belanca, shvatila sam da moram da pojačam doručak. Ili ću biti gladna. Izvadila sam malo ajvara i ćurećih prsa. Hleb je onaj od juče, kupljen u “Hleb i kifle”. Samo sam ga na par minuta stavila ispod grejača u rerni. Da se malo zapeku.
Sve u svemu, nisam loše doručkovala, ali se i dalje pitam gde je veliko belance.
Gospođo, vama bi na stilu pisanja pozavideo i Lord Bajron