Niko ne bi rekao da nisu od belog pšeničnog brašna
Kuva i piše:
Jelena Cocco
Svakog 15. i 16. septembra u Milanu se održava 20-i sabor gorgonzole – „Sagra di Gorgonzola“.
Sagra, ja je prevedoh kao sabor, ne znam kako drugačije, je proslava ili sveca zaštitnika sela (mesta) ili svetkovina u čast žetve ili nekog proizvoda tipičnog za neku teritoriju. A gorgonzola, ovde u Lombardiji je toliko bitna da slobodno može da ima status sveca. I dok će na jugu gorgonzolu baciti u djubre jer misle da se pokvarila, ovde ne samo da je slave i uzdižu, nego imaju i udruženja za zaštitu tradicionalne proizvodnje iste u koje je teže da udješ nego da dobiješ posao u nekoj bezbednosnoj agenciji preko oglasa.
Ja ih razumem, ja je obožavam. Kao što neko može nutelu kašikom da jede, tako ja umem da jedem gorgonzolu. Bez ikakve griže savesti. I svuda mi je dobra – klot na prepecenom hlebu, u nekoj mackalici, na pici, u pasti, u rižotu, na polenti, preko grilovanog mesa (u prošlom životu).
Da li želite da dobijate notifikacije sa bloga “Hrono kuhinja”?
Gorgonzola, ili pomodarski zola (ovde u našim krajevima prepoznaju ko je stranac po tome kako naziva ovaj sir, pa ako ćete da se pravite lombardijcima ili briancolima zovite je zola), je budjavi sir koji se pravi isključivo od kravljeg mleka. Zone proizvodnje su Milano i okolina, Monca i Brianca, Komo, Pavia i Novara. Ova potonja od prošlog veka ujedno ima i najveću proizvodnju zole na teritoriji Italije. Sir je proizvod zaštićenog geografskog porekla, tako da ako vidite neku gorgonzolu a da nije iz ovih delova, znajte da nije original. Ime je dobila po mestu Gorgonzola koji je danas praktično predgradje Milana, a gde su se otkrili prvi zapisi o ovom siru.
A oni o njemu datiraju još iz 15 veka. Navodno je jedan pastir, došavši baš u Gorgonzolu, jedno veče ostavio mleko sa majom u jednoj posudi. Kako nije imao adekvatne alate kod sebe za sirenje, narednog dana je dodao opet maju u već zasireno mleko. Posle nekog vremena primetio je da se u masi za sir stvorila plavičasta šara. I tako je, usled nedostatka činija i alata, žargonski bi rekli, na glupost, nastala gorgonzola. Danas, naravno, postoje savremenije (i higijenskije) tehnike pravljenja zole.
Postoje dve vrste gorgonzole: slatka , mada je i ona blago ljutkasta, i ona je mekana, i tradicionalno se prodaje iz kotura vadjenjem drvenom kašikom; druga je pikante , ljutkasta pravo, polu tvrda je i više liči na francuske budjave sireve. Ja lično preferiram slatku varijantu.
Koliko je Italijani vole (na severnjake mislim) ne treba ni opisivati. A konkretno, ovaj sabor sira u Milanu je postao već i internacionalni dogadjaj. Tog dana, svi bitni proizvodjači ovog sira biće u Milanu. A restorani u širem centru prave menije sa zolom u glavnoj ulozi. Od predjela do dezerta. Uključujući i sladoled (sa smokvama, odličan).
Naš skromni hrono prilog neka bude varijanta tradicionalne kombinacije gorgonzole i oraha.
Za kremu od zole, pavlake, rukole, oraha i prepečene slanine, potrebno je:
- 50 gr slatke gorgonzole
- 1 puna kašika pavlake
- 1 šaka seckane rukole
- Pola šake krupno sečenih oraha
- 3 šnite reš prepečene slanine
- Par komada cherry ili datterino paradajza za ukras (ove manje sorte su sladje pa daju lep kontrast pikantnom siru)
Sve sastojke pomešajte i bogato namažite na neki dobar hleb. Ja sam pravila (opet) moćne chia zemičke, ovaj put u djevrek silikonskim modlama.
Moćne zemičke sa čia semenkama
I što bi rekli Milanezi „La boccanon è stanca finchènon sà di vacca“ – u slobodnom prevodu – nema obroka do obroka sa sirom.
To je to. Prijatno, pardon buon appetito!
Naravno, ovaj namaz je za one koji su van restrikcije.
Pročitajte još: